Ana Rukavina rođena je 28. ožujka 1977. godine u Zagrebu. Diplomirala je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 2001. godine i sljedeće godine zaposlila se u Vjesniku. Ubrzo se morala suočiti s teškim obiteljskim trenucima kad je od raka umro njezin otac Gordan. Sredinom 2005. godine i sama se morala suočiti s opakom bolesti, nakon što su liječnici ustanovili da ima leukemiju. Godinu dana poslije Ana se, nakon niza terapija, počela osjećati bolje, ali okrutna bolest ponovno ju je vratila u bolesničku postelju. Svjesna da bez pomoći drugih ne može dobiti bitku s leukemijom, svojim se pismom, jednostavna naslova 'Želim živjeti' obratila javnosti. 'Došla sam do točke kad više ne mogu sama i kad mi treba pomoć dobrih ljudi. U razgovoru s liječničkim timom o daljnjem tijeku liječenja, kemoterapijama, zračenju mozga te, naposljetku, vrlo riskantnoj transplantaciji koštane srži od nesrodnog donora koja me očekuje oko Nove godine, otvorena je mogućnost odlaska na liječenje u SAD, nabavka skupih lijekova, imunosupresiva koji nisu dostupni našem tržištu, a mogli bi pomoći da se izvučem iz ove priče, da ona dobije sretan kraj. Zapravo mi je teško sročiti što Vas točnoželim zamoliti. Nemojtezamje-riti, nije mi lako. Sve moje želje zapravo stanu u dvije riječi, želim život', poručila je Ana hrabro i skromno sredinom studenoga. Njene kolege novinari odmah su organizirali veliku aukciju fotografija na kojoj se prikupljao novac za njeno liječenje. Ali neumoljiva bolest je bila brža i odnijela je Anu 26.11. 2006. No njen vapaj odjeknuo je mnogo jače. Pokrenula je osnivanje zaklade s njenim imenom, unutar koje će se osnovati registar dobrovoljnih darovatelja koštane srži i matičnih stanica. Početna sredstva za zakladu dala je sama Ana, koja je 1,200.000 kuna prikupljenih za operaciju ostavila oboljelima. Za osnivanje zaklade potrebno je oko šest milijuna kuna. Osim sredstava za zakladu, Ana je svojom porukom učinila mnogo više. Otvorila je oči mnogim građanima, koji su postali svjesni kako doni-ranjem koštane srži mogu pomoći oboljelima. Broj dobrovoljnih davatelja koštane srži se sa samo 250 u samo nekoliko tjedana popeo na 550 i raste iz dana u dan. Sve je to zasluga heroine Ane i njene jednostavne želje za životom.