- Osjećaj da sam nekome pomogao u životu me čini jako sretnim. Posebice ako je moja krv nekome spasila život. Taj osjećaj je teško izraziti riječima – kazao je Petar Rac iz Novigrada Podravskog koji je dao krv 150 puta. Unatoč što je zakoračio u 67 godinu života još uvijek je aktivan davatelj krvi. Ne samo to nego je svojim primjerom „povukao“ mnoge sumještane.

Krv će kaže davati i dalje, sve dok će nekome biti potrebna. On se upravo zbog tog humanog čina osjeća zdrav a i inače nikada nije osjećao zdravstvene tegobe. Kao davatelj krvi redovito ide na rigorozne kontrole.  

- Osjećam se sjajno, a posebice iz razloga što je puno njih krenuli mojim stopama. Onog dana kad meni zabrane davanje krvi, tu je moj najstariji sin Mario, koji je sa svojih 45 godina već 75 puta dao najplemenitiju tekućinu -  govori nam umirovljenik Petar. 

Ima samo jedan cilj - pomoći drugome

Dok sjedimo u ugodno u njegovom dnevnom boravku i kušamo kolače koje je za ovu prigodu pripremila njegova supruga Mara, s kojom se vjenčao prije 45 godina i dobio troje djece, pokazuje nam priznanja temeljem koji je i nominiran za Ponos Hrvatske, jer čak 75 litara njegove krvi kola tuđim venama. Posebice je ponosan na vrijeme Domovinskog rata kada nije mogao pričekati da prođu ona neophodna tri mjeseca pauze između dva darivanja. Kaže da se par puta i prošvercao te je otišao i nekoliko dana ranije kako bi dao krv, jer je znao da na fronti ima puno ranjenih i da je svaka kap krvi jako važna. 

Nije nikada očekivao bilo kakvo priznanje, zahvalnicu za davanje krvi, jer je to njegov stil života u koji je krenuo za najranije mladosti. 

- Nisam koristio ni pravo na slobodne dane dok sam bio u radnom odnosu, na koje imaju pravo svi koji daju krv. Mislim da se tako ponašaju gotovo svi. Nama je cilj pomoći drugome – pojašnjava nam naš domaćin.  

Sin Mario bi mogao 'preskočiti' očevu brojku

Nakon srednje škole otišao je na brod gdje je radio kao brodski električar. Za vrijeme dok se nalazio na brodu jako je rijetko mogao dati krv. Nakon što se vratio u svoje  rodno mjesto izgradio je kuću novcem zarađenim kao pomorac i posao je našao u koprivničkom Komunalcu. Poslije je otvorio svoj električarski obrt.

- Iz obrta sam otišao u mirovinu prije par godina, i sada najradije provodim vrijeme u krugu obitelji i radeći nešto oko kuće i čekam trenutak da odem darivati krv - kazao je. 

Nakon razgovora u njegovoj kući ispratili smo ga u centar mjesta gdje je i tog dana otišao dati krv. Nakon toga će ostati s prijateljima koji su po istom „poslu“ došli u zgradu Općine. 

Na rastanku nam je kazao kako je najvrijednije to što je uz njega sin Mario već došao do tako velikog broja davanja, te da će zasigurno „preskočiti“  očevu broju. 

Za Ponos Hrvatske kaže kako je sretan zbog tog priznanja jer je ono kruna svega. Ne samo kao davatelja krvi, da je puno radnih sati utrošio na obnovi Hrvatske za što nije uzeo niti lipe.  

- Mi obrtnici smo u Cetingradu izgradili jedan vjerski objekt, a svećenik nam se uvijek zahvali za svaki Božić i Uskrs. Što ćete ljepšeg od toga kad ljudi cijene vaš rad, trud da nekome pomognete – rekao nam je dok se u očima vidio ponosni sjaj čovjeka čiji je životni moto bio – pomoći drugome.